On je Poniboj Kertis (14 godina). Najmlađi od tri brata Kertis koji žive u radničkoj četvrti. Roditelji su im poginuli u saobraćajnoj nesreći i od tada brigu o braći preuzima dvadesetogodišnji Darel. Bistar, snažan i odgovoran, Dari je uzor bratu iako mu ne pokazuje emocije. Sodapop, srednji brat, prepoznat je kao ljepotan, a za razliku od braće školu napušta prije vremena. Nježan je prema Poniboju.
Džoni (16 godina) ima roditelje, ali se vrlo često sa njima sukobljava. Toliko često da oni ne primjećuju kad ne prespava kući, kad je tužan, pa ni kad ga u uličnoj tuči prebiju toliko da mu dječački pogled više nikada neće biti isti od straha.
Poniboj i Džoni su
griseri. Pripadaju toj grupaciji jer nisu iz imućnih porodica, pa se tako i ponašaju. Pripadajuće! To je u tim godinama vrlo važno, pripadati. Nose zalizanu dužu kosu, prerano počinju pušiti, katkad i krasti, a najčešće sukobiti se sa ovim drugim, momcima-buržujima.
Dakle, osim porodičnog statusa, baš nikakvih razlika ne postoji među buržujima i griserima iako se i jedni i drugi poprilično trude da se razlike naglase! Svi uče iste škole, treniraju u istim klubovima, zaljubljuju se, a tada gledaju iste zalaske sunca. I da, svi su smrtni. Umireš kojoj god grupaciji da pripadaš. Ali važno je biti heroj. A Poniboj i Džoni su bili heroji.
Kada sam ja bila u tom uzrastu (14/15 godina), gledala sam
film „Autsajderi“ koji je vječno ostao u mom pamćenju. Nisam znala objasniti zašto – rasla sam u potpuno drugačijoj sredini od te četvrti u Americi. Ima već nekih desetak godina da na pitanje koja mi je knjiga omiljena spremno odgovaram „
Istočno od raja“. E, pa ja sam tek danas, tridesetak godina nakon gledanja filma pročitala knjigu „
Autsajderi“ i tvrdim vam da je ova, tada sedamnaestogodišnja, autorka
S. E. Hinton napravila remek djelo. Konkuriše ozbiljnom piscu kao što je
Džon Stajnbek. U mom srcu svakako, a vi provjerite. U 170-ak strana, opisati jedan mladi život, jasnim rečenicama, divnim stilom, naratorstvom momka za primjer u svakoj situaciji (a znamo u šta se sve može upasti u tinejdž dobu).
Knjiga u knjizi je ovdje „Prohujalo sa vihorom“ („
Sutra je novi dan“) kao nada, kao pokazatelj da svako ko voli čitanje i kome je važno obrazovanje može prevazići velike probleme, pa i predrasude. A ako me pitate šta je najbolje u ovoj knjizi, to je izuzetan početak i kraj, savršen ciklus/krug. Početak i kraj su isti, a između – odrastanje.
Savjet: neće se dopasti samo onima koji nemaju dodirne tačke sa omladinom.
Autor: Dijana Božović
Izvor:
Delfi Kutak