U vreme kada se pojavila „
Beležnica“, radila sam kao knjižar. Majka me je zamolila da joj nabavim primerak – iako nije bila neki veliki ljubitelj knjiga (pročitala bi možda jednu knjigu godišnje), rado sam joj kupila. Imala sam zakazan termin za servisiranje kočnica na automobilu i, pošto sam knjigu ponela sa sobom, počela sam da je čitam. Završila sam je pre nego što je servis bio gotov, a račun sam platila sa suzama u očima. Dugo posle toga nisam čitala
Sparksa.
Ron Čarls iz Vašington posta napisao je recenziju za ovu knjigu, i premda je njegov ton bio sarkastičan, naslov mi je privukao pažnju: „Nikolas Sparks zna šta radi“ i nastavlja: „Sparksov novi ljubavni roman ’
Tragovi čuda’ možda pruža upravo onaj vid eskapizma koji čitaoci traže. Teško mi je da kao profesionalni književni kritičar priznam koliko sam uživao u ’Tragovima čuda’, ali šta da se radi.“ Nastavio je sa sarkastičnim primedbama, ali ja sam bila zaintrigirana, tako da sam počela da je čitam.
Kao što je slučaj sa većinom Sparksovih knjiga, barem onim koje sam imala prilike da pročitam, kada počnete da ih čitate, skoro je nemoguće ispustiti ih iz ruku. Takav je bio slučaj i sa ovom. Ponosna sam što se ovog puta nisam rasplakala na kraju. Ranije nisam primećivala religijsku dimenziju njegovih dela, a ova obiluje biblijskim citatima koji će zadovoljiti svakog ljubitelja motivacione fikcije. U knjizi postoji samo nagoveštaj seksa – glavni likovi se ljube, a u sledećoj sceni, koja se odvija nekoliko časova kasnije, njih dvoje se oblače. Možda nekome neće biti dovoljno motivaciono, šta ja znam?
Priča se vrti oko Tanera Hjuza, bivšeg vojnika koji je putovao i radio širom sveta, od elitnih Rendžera i Delta odreda, pa sve do privatnog obezbeđenja za humanitarne organizacije koje se, između ostalog, bave vakcinisanjem dece u Africi. Nakon što mu je majka preminula na porođaju, odgajali su ga baba i deda. Nikada ništa nije saznao o ocu. Na samrti baka mu je saopštila ime njegovog oca i mesto u kome živi: Ešboro u Severnoj Karolini. Iako mlad, Taner se povukao iz svih aktivnosti, ali je pristao da sa prijateljem radi u Kamerunu. Pre polaska obilazi svoje prijatelje i na kraju stiže u Ešboro.
Već prve noći jedna tinejdžerka svojim terencem udara njegov potpuno nov automobil. Kao pravi džentlmen, smiruje je i vozi kući. Upoznaje njenu majku Kejtlin i između njih dvoje se odmah javlja privlačnost. Kejtlin je već nekoliko godina razvedena i ima dvoje dece. Ona je doktorka koja se takođe bavi volonterskim radom. Iako njihova romansa čini okosnicu ove, postoji još jedna paralelna priča.
Džasper živi u blizini i podučava Kejtlinog sina veštini rezbarenja, skoro zaboravljenom zanatu. Kroz priču otkrivamo Džasperovu neverovatnu, skoro biblijsku prošlost. Prilično je jasno da će se ova dva zapleta ukrstiti. Međutim, poenta je u tome kako će do tog ukrštanja doći.
Predeli su očaravajući, likovi živopisni i uverljivi, a priča teče glatko. Iako sam povremeno bila ganuta do suza, „Tragovi čuda“ se razlikuje od njegovih uobičajenih, tužnih priča, pogotovo zato što ova ima srećan kraj. Ova knjiga je poput romantičnih televizijskih filmova – ukoliko vam se dopadaju, svideće vam se i ova priča. Ja sam apsolutno uživala!
Autor: Stejsi Alesi
Izvor: stacyalesi.com
Prevod: Kristijan Vekonj