Francuski klasik
Oktav Mirbo (1848–1917) bio je za života slavljen kao pisac i kritičar od najvećeg ugleda u svojoj zemlji, iako je romanom o životu i mukama jedne sluškinje izazvao pravi društveni skandal. Savremenom čitaocu ovaj naslov poznat je možda u filmskoj verziji iz 1964. godine, u kojoj je ulogu Selestin igrala Žana Moro. Sada je u originalno zamišljenoj Laguninoj ediciji
Feniks, koja objavljuje kvalitetna a zapostavljena dela iz ranijih perioda, dostupna prvi put integralna verzija romana. U redigovanom i nadahnutom prevodu Tamare Valčić Bulić sačuvana je patina starog prevoda i prenet pregnantni ritam narativa.
Francuski građanski roman, razvijen kroz mnoga genijalna dela koja se i danas čitaju, verovatno nije bio tako zaljuljan kao Mirboovom hrabrošću da stvari nazove pravim imenom. Jer samo pripovedanje u prvom licu može da omogući autentičnost i sirovu iskrenost kojom Selestin prepričava svoj život, od mučnog detinjstva preko boravaka u različitim kućama, služeći i udovoljavajući hirovima građanske klase i aristokratije koja joj u svakom obraćanju stavlja do znanja gde joj je mesto.
Ali Selestin nije pokorna francuska guvernanta kakvu srećemo na stranicama ruskih klasika, već njena sušta suprotnost. Upoznavši prerano telesnu ljubav, veoma brzo shvata da na isti način može i da odbije i da pokori muškarca. Bez roditeljskog staranja i saveta, samu je sebe usmeravala putevima opstanka u kasti posluge gde udarci i uvrede dolaze i od sapatnika, ne samo od gospodara. Kada je potreba za službom otera u duboku provinciju, iskustvom koje je stekla, posmatra svoje nove poslodavce, ne dozvoljavajući im da budu i njeni gospodari. A onda će događaji pokazati da lice i naličje zla ne poznaje ni klasu ni materijalno stanje, već samo bira duše spremne da mu služe.
Ovaj je roman kao najgrublja šiba morao udariti lice francuskih viših slojeva, otkrivajući pohlepu, gordost, požudu i bezobzirnost na putu ka sticanju (sumnjivog) ugleda. Kao i u delima
Igoa,
Balzaka i
Zole, ta izvrnuta rukavica koja se baca u lice životu i društvu ogrezlom u porok nema na sebi baš ničeg lepog niti otmenog. Sukobi i prizori koje nam Mirbo opisuje obiluju naturalističkim, na momente i surovim detaljima golog preživljavanja u svetu kojim vlada novac. Ali moral i osećanje za pravdu nisu sasvim nestali i mogu se probuditi i u jednom namučenom i ponižavanom biću kao što je Selestin, dajući nadu da pojedinci nisu zaboravili prave vrednosti.
Autor: Aleksandra Đuričić, književnica i književna kritičarka
Izvor: Nedeljnik