Nemačke psihološkinje
Štefani Štal (1963) i
Julija Tomušat (1967) napisale su „u četiri ruke“ vodič za roditelje koji žele da svoju decu odgajaju u duhu emocionalne sigurnosti i lične autonomije. Naslov knjige na simboličan način izražava osnovnu ideju: deci su potrebni i „gnezdo“ i „krila“ – osećaj pripadnosti i bezuslovne ljubavi, ali i sloboda da postanu svoji ljudi.
Autorke polaze od saznanja da mnoge odrasle osobe u sebi i dalje nose rane iz detinjstva, posebno ako nisu dobile dovoljno priznanja, ljubavi i sigurnosti. To može dovesti do trajnih teškoća u emocionalnom funkcionisanju: do strahova, problema u partnerskim odnosima, depresivnih stanja i niskog samopouzdanja. Megapopularna knjiga Štefani Štal „
Dete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj“ bavi se upravo ličnim isceljenjem kroz kontakt sa sopstvenim „unutrašnjim detetom“. U „
Toplini gnezda“ se fokus pak pomera na roditeljsku ulogu i na to kako, uprkos sopstvenim ranama, svojoj deci možemo pružiti ono što nama nije bilo dato.
Jedna od ključnih teza knjige jeste da su za psihološki razvoj deteta – a i odrasle osobe – presudne tri potrebe: za povezanošću, za autonomijom i za pozitivnim osećajem sopstvene vrednosti. Ako je balans između ovih potreba narušen, osoba postaje ili previše povodljiva i željna potvrde, ili pak odveć buntovna i zatvorena za bliskost.
Mnogi roditelji, vođeni sopstvenim iskustvima iz detinjstva, i sami nesvesno naginju jednoj od ovih dveju krajnosti. Tako nastaju dva osnovna „tipa“ roditelja koje autorke opisuju: prilagođeni i autonomni. Oni koji se u detinjstvu nisu osećali dovoljno voljeno, često postaju roditelji koji preterano žele da „budu dobri“: teško im je da postave granice, boje se da će izgubiti ljubav dece, često menjaju pravila, nesigurni su. Ovakvo roditeljstvo može voditi preteranoj zaštiti, sputavanju detetove nezavisnosti i stvaranju obrasca u kojem se deca prilagođavaju, potiskuju bes i uče da njihova osećanja nisu dobrodošla. Suprotno takvim roditeljima, oni autonomni su usled emocionalnog zanemarivanja u detinjstvu naučili da se oslanjaju samo na sebe. Njima je teško da izraze nežnost i tolerišu zavisnost. Uloga roditelja ih opterećuje, često se osećaju ugušeno odgovornošću. Iako žele dobro svojoj deci, mogu nesvesno preneti poruku da su osećanja slabost i da je samostalnost imperativ.
Knjiga poziva da se osvrnemo na sopstvenu prošlost kako bismo shvatili kako lična iskustva oblikuju roditeljsku ulogu. Kroz brojne praktične vežbe, čitaoci uče kako da prepoznaju kada njihovo ponašanje ne dolazi iz sadašnjeg već nekog starog obrasca. Cilj je da se to prepozna, razume i, korak po korak, preobrazi.
Autorke detaljno objašnjavaju kako roditelji mogu da budu emocionalno prisutni i empatični, a istovremeno da postavljaju jasne granice. Poglavlja o „toplini gnezda“ i „krilima“ pokazuju kako pružiti ljubav bez uslovljavanja, ali i kako podržati detetovu želju za nezavisnošću bez straha ili kontrole.
Knjiga pokazuje kako se pozitivna slika o sebi kod dece stvara kroz mešavinu bezuslovne roditeljske ljubavi i prilike da dete doživi sebe kao sposobno i delotvorno. Vera u to da neko vredi baš takav kakav jeste temelj je zdravog samopouzdanja – nešto što se ne stiče pohvalama usled uspeha, već prisustvom i prihvatanjem.
„Toplina gnezda koja daje krila“ je knjiga koja se može čitati i mimo pitanja roditeljstva: ideje o vezivanju, emocionalnoj pismenosti, samopouzdanju i empatiji važne su i za odnose sa nećacima, učenicima, kolegama – ili, pre svega, sa samima sobom. Tako da posredi nije jednostavan priručnik za „ispravne“ roditeljske metode. To je duboko promišljeno, psihološki utemeljeno delo koje nas vodi kroz složeni unutrašnji pejzaž emocija, trauma, želja i nade.
Autor: Domagoj Petrović