U savremenom, digitalnom okruženju, gde deca često biraju ekran umesto knjige, autorka
Aleksandra Filipović uspeva da srca mladih čitalaca osvoji autentičnim pričama koje pružaju inspiraciju, podučavaju i zabavljaju mališane. Kao autorka dečjih romana u izdanju
Male Lagune, Aleksandra gradi most između tradicionalnih vrednosti i savremenih tema koje odjekuju u svakodnevici današnjih generacija. Njen književni pristup spaja univerzalne poruke o prijateljstvu, slobodi i samopouzdanju sa duhovitim i maštovitim narativima koji podstiču decu da čitaju, stvaraju i sanjaju – što je od neprocenjive vrednosti i za roditelje i za nastavnike koji žele da čitanje knjiga približe deci. U ovom intervjuu Aleksandra otkriva kako izgleda njen proces pisanja, gde pronalazi motivaciju i kako knjige mogu biti moćan alat u oblikovanju budućnosti.
Šta deca danas vole da čitaju?
Svet se brzo menja i on više nije isto mesto kao kada smo mi odrastali, te je sasvim prirodno da bi i knjige koje se danas pišu trebalo da budu prilagođene sadašnjem svetu i sadašnjoj deci. To i dalje znači da pisci deci treba da ponude lepu i kvalitetnu književnost koja obrađuje univerzalne i uzvišene teme poput prijateljstva, zajedništva, ljubavi, empatije, slobode i slično, ali da te teme treba da obrade na nov i maštovit način koji će deci i mladima biti zanimljiv. Nema većeg uspeha ukoliko neko dete zbog knjige koju je pročitalo u detinjstvu, zavoli čitanje za ceo život. Ono što usvojimo u detinjstvu ostaje sa nama čitavog života.
Misija moga pisanja jeste da pišem knjige koje će nositi važne životne poruke, ali da to činim na duhovit i uzbudljiv način zbog koga mladi čitalac neće hteti da ispusti knjigu iz ruku dok ne stigne do kraja i dok ne uvidi sve vrednosti koje knjiga nosi. Misija mi je da pišem knjige koje će nadahnuti čitaoce da sami stvaraju sopstvene svetove i ostvare svoje snove. Čini mi se da misija uspeva, jer dobijam neverovatne povratne informacije od mladih čitalaca koji su se oblačili kao junaci mojih romana o Serafini Krin, pisali pesme o mojim knjigama, pravili kratke animirane filmove, crtali crteže, vodili čitalačke dnevnike... Poruke koje moje knjige nose su univerzalne, bliske svim čitaocima na svetu, pa je tako
serijal romana o Serafini Krin nedavno preveden na ukrajinski jezik i našao se pred čitaocima u Ukrajini.
S obzirom na prisutnu ,,knjigu čitanja“, osobito među srednjoškolcima, možemo li pronaći način da privučemo učenike da čitaju?
Mislim da je prvi i osnovni korak ponuditi im kvalitetnu i dobru literaturu koja je prilagođena konkretnom uzrastu. A onda se potruditi da im se knjige približe na kreativan, savremen i maštovit način. Čitavo društvo, počev od roditelja, profesora, škola, medija i svih ostalih, mora se truditi da deci ukaže na značaj čitanja. Mladi treba da znaju da oni koji čitaju imaju snagu da menjaju svet. U znanju leži naša moć. Ljudi koji čitaju su moćna stvorenja. Svakodnevno svedočimo tome.
Kakvi su bili Vaši srednjoškolski ideali i ciljevi?
Moji srednjoškolski ideali i ciljevi nisu se mnogo razlikovali od mojih sadašnjih ideala i ciljeva. Bila sam srednjoškolka u turbulentnim vremenima i zajedno sa svojim drugarima sam morala da se borim za pravednije, slobodnije i bolje društvo. To činim i danas. Ciljevi su mi bili da širim priče o zajedništvu, slozi, ljubavi, prijateljstvu, empatiji, hrabrosti i slobodi, a to radim i danas kroz svoje knjige.
Koje knjige i autore biste preporučili našim mladim čitaocima?
Čitaocima uvek preporučujem da čitaju knjige koje se njima dopadaju. Svi smo različiti i svi volimo različite stvari. Važno je da mladi čitaju knjige koje su baš za njih, koje ih privlače i u kojima se prepoznaju. Dobro je da čitaju knjige uz koje će zavoleti čitanje, uz koje će im čitanje biti uživanje, a ne samo obaveza. Ali bih im iz sveg srca preporučila da biraju kvalitetnu književnost. Kvalitetnih knjiga ima u svim žanrovima.
Kada sam bila mlađa, volela sam da čitam knjige
Branka Ćopića i Inid Blajton, a nešto kasnije knjige
Gabrijela Garsije Markesa, koji mi je i dan-danas omiljeni pisac, kao i knjige
Bore Stankovića i knjige majstora kratkih priča Mopasana i
Čehova... Uvek bih preporučila „Baštu sljezove boje“, „Sto godina samoće“, „
Nečistu krv“ itd. Volela bih da sam u srednjoj školi čitala knjige
Terija Pračeta, sigurna sam da bih se odlično zabavljala.
S obzirom na to da se bavite pisanjem satire i aforizama, možete li neke aforizme podeliti sa nama?
Naravno, u nastavku ću navesti neke od aforizama koji se mogu pronaći u mojim romanima „
Serafina Krin i Srce sveta“, „
Serafina Krin i poslednji grifon“ i „
O krilima i čudima“:
Moćni smo onoliko koliko smo tu jedni za druge.
Sudbonosne poteze ponekad povuku oni od kojih se to najmanje očekuje. Mali mogu činiti velika dela.
Ukoliko se upinju da te obezvrede, budi uveren da vrediš.
Ne možemo uticati na valove, ali možemo na kormilo.
Junaci nadvladavaju sopstvena ograničenja.
Prave princeze su ujedno i vitezovi.
Način da izbegnemo posledice jeste da ne činimo uzroke.
Neupitne istine treba često preispitivati.
U različitosti je bogatstvo sveta. U prihvatanju različitosti je bogatstvo uma.
Knjige su sazvežđa mudrosti i čuda.
Znanje je ključ koji otključava tamnice neznanja.
Što manje težim da se dopadnem drugima, sve im se više dopadam. Svetu se ne može ugoditi.
Prijatelj će vam uvek ponuditi pomoć. Čak i onda kada se svim silama opirete da je dobijete.
Čudna je ta ljubav. Toliko je stranica napisano o onome što nas ostavlja bez teksta.
Nemojte dozvoliti drugima da pišu priču vašeg života. Pokajaćete se kada ponestane papira.
Autor: Marina Ilinčić
Izvor: Knićko – časopis Srednje škole „Dobrica Erić“ iz Knića